A F R I K A




GLAVNI DOGADJAJI PO HUMANITARNIM PITANJIMA
ETHIOPIA
JANUARY
12 Jan: Aid workers report that violence in the Gambella region of western Ethiopia has forced about 15,000 members of the Anyuak community to flee to neighbouring Sudan. Violence in the region erupted in December when the Anyuak were blamed for an attack on a UN-plated vehicle carrying government officials. Eight people in the vehicle were killed. Reprisals against the alleged attackers saw hundreds of Anyuak homes burned to the ground and dozens killed over a number of days.
19 Jan: The Ethiopian government is criticised for banning the country's sole independent journalists' association and urging its members to appoint a new leadership. The government said it banned the association because it had failed to meet its legal obligation to register, as required by the law.
29 Jan: Médecins Sans Frontičres (MSF) and the Tigray Regional Health Bureau launch the first programme of free anti-retroviral (ARV) drugs for the treatment of HIV/AIDS patients in Ethiopia.
FEBRUARY
2 Feb: Human Rights Watch (HRW) criticises Ethiopia for human rights abuses and condemns foreign donors for failing to help prevent them. In its 2004 World Report, the New York-based group says foreign donors who were pouring about US $1 billion into Ethiopia each year are focused on other issues. Its report cites restrictions on the country's media, attacks on political parties, and serious abuses by the police, including torture and mass arrests. The government denies the claims.
6 Feb: Ethnic violence leaves at least 18 people dead and several hundred homes burnt down in eastern Ethiopia. The Ethiopian Human Rights Council (ERCHO) says fighting had erupted between members of the Somali and Oromo ethnic groups competing for political power in West Harerge. Details of the killings in West Harerge came to light just days after the HRW report.
MARCH
29 Mar: Parliament votes for an independent investigation into reports of violence between different ethnic groups in the western Gambella region. The European Union (EU) expresses concern over "sporadic but persistent" fighting in the region. Earlier, the government had apologised to local ethnic communities for its inadequate response to prevent a massacre in early December that led to the violence.
APRIL
1 Apr: A National Partnership Forum Against HIV/AIDS is launched to coordinate a multi-sectoral response, highlight the government's commitment and bring together a wide range of partners to avoid duplication of efforts.
JULY
2 Jul: UNHCR closes down a camp in eastern Ethiopia where an estimated 250,000 Somali refugees once lived, after the last 719 inhabitants left the settlement to return home to the self-declared autonomous republic of Somaliland.
AUGUST
17 Aug: The government disaster commission warns that the number of Ethiopians in need of food aid has risen to more than 7.6 million as a result of crop failure and lack of pasture following poor rains earlier this year. More than 6.6 million people were already dependent on food aid following a prolonged drought that hit the region in 2002 and 2003. Areas hardest hit by the crop failures include the Southern Nations, Nationalities and Peoples Region, North and South Wollo zones in the Amhara Region and East and West Haraghe zones in the Oromiya region.
OCTOBER
19 Oct: A UN assessment warns of a full-blown humanitarian emergency developing in the Somali Region following a prolonged drought that has caused the deaths of large numbers of livestock, the main source of livelihood in the area. It found that milk was not available or had become too expensive in many of the seven zones visited. Cases of diarrhoeal illnesses were on the rise, water had become extremely scarce and pasture was completely depleted.
NOVEMBER
22 Nov: An emergency polio vaccination campaign is launched amid new fears the disease may have spread from neighbouring Sudan.
22 Nov: A national hand washing campaign is launched targeting rural communities using television and radio, health centres and schools through information sheets in local languages.
24 Nov: American actor Danny Glover visits and criticises the deadly legacy of landmines.
ERITREA
FEBRUARY
16 Feb: The UN reports that internally displaced Eritreans continue to suffer the consequences of war and drought, resulting in inadequate fulfilment of basic needs such as food, water, health care, shelter and education. It says Eritrea has 58,953 IDPs living in and outside camps and unable to return to their places of origin plus about 16,845 rural expellees in the camps and other settlement areas.
MARCH
17 Mar: UN warns that despite a marginal improvement in Eritrea's humanitarian situation, the country still faces very serious problems. Years of sustained drought and the effects of war, it says, have exhausted people's coping mechanisms to the extent that a slight improvement would have no tangible benefits.
APRIL
26 Apr: Rains that normally fall along Eritrea's eastern and coastal areas from November to February are reported to have failed, raising fears of another drought.
MAY
5 May: Reporters Without Frontiers warns that 14 journalists are being held behind bars in Eritrea, making the country the worst in Africa to work in as a journalist. "Nothing has shifted in Eritrea - still Africa's biggest prison for journalists and one of the last countries in the world without an independent, privately owned press," it says. "Pressure from the international community, including the European Union, proved ineffective."
JUNE
21 Jun: Relief agencies report that a harsh drought has led to critical drinking-water shortages in several Eritrean regions, including Anseba, Southern Red Sea and Northern Red Sea. Around 30,000 people are being provided with emergency water by trucking.
JULY
20 Jul: UNICEF reports that hundreds of thousands of children are living in extreme poverty due to prolonged drought, the aftermath of a border conflict with neighbouring Ethiopia and its impact on the country's economy. It says an estimated 425,000 children under 14 years of age are affected, most living in families largely dependent on and headed by women. Malnutrition rates are high, with all regions reporting over 10 percent of children under five experiencing acute malnutrition.
SEPTEMBER
16 Sep: The government rejects a claim by the US Department of State that it violates religious rights and severely restricts freedom of worship for all but four government-sanctioned religions: Orthodox Christians, Muslims, Catholics, and the Evangelical Church of Eritrea. The International Religious Freedom Report for 2004 had said the Eritrean government's "poor respect for religious freedom for minority religious groups" had continued to decline and 200 members of religious groups were reportedly detained.
21 Sep: Ten media watchdogs call on the government to free 17 detained journalists.
NOVEMBER
24 Nov: Relief agencies appeal for nearly $157.2 million to fund humanitarian activities in Eritrea in 2005, saying the country has continued to endure the aftermath of war, five years after the 1998 to 2000 border conflict with Ethiopia. The consequences of war included destroyed homes, mined villages, shattered livelihoods, hunger and malnutrition, the agencies say.

A F R I K A

31.12.2009., četvrtak

Sve najbolje

Lagao bih kada bih rekao da Stara nije bila dobra.
Od jučer tri moja draga bandita imaju i sestru, kako ljepši može biti početak godine. Morao sam se malo pohvaliti. Svima koji navrate ovdje od srca želim da im Nova Godina donese tisuće osmjeha i još više lijepih trenutaka.
Neka vam bude najbolja do sada. Živite i radujte se životu, a sve ono loše, ako se nekim slučajem i desi, neka se zaboravlja tako brzo da pomislite da ste to samo sanjali i nastavite sa osmjehom.

- 22:08 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

12.11.2009., četvrtak

Kada umreš više nisi branitelj

S internetskih stranica pollitika.com pismo djevojčice napisano njenom preminulom ocu, hrvatskom branitelju. Jednom od mnogih koji su za Hrvatsku dali sve, a vraćeno im je malo ili ništa, u svakom slučaju - nedovoljno.




Kada umreš više nisi branitelj...

Dragi tata,

prošao je i 23. dan od kada te nema. Nedavno bi proslavio svoj 44. rođendan. Bože, pa tek sada shvaćam da ti nisi bio star. Oni sijedi pramenovi na tvojoj kosi i ona dva sjeda roga na bradi, bili su to tek znaci briga koje si nosio.

Kao da si čekao "punoljetnost" države da odeš, ironično, zar ne? Tako davno se čini ta 91'. Godina koja je promijenila sve nas, a vas branitelje najviše. Bio si dobar čovjek i odličan otac, ali počeo si se "gasiti". Baš kao i mnogi. Iščezavao si pred našim očima, tako potiho a opet tako radikalno, oštro, duboko. Gubio si na kilaži, borio se sa dijabetesom, sa glavoboljama, PTSP-om, otkazivanjem bubrega, moždanim udarom, da bi ti naposljetku srce doslovce "puklo" i jednostavno si otišao. Znao si gdje odlaziš - na neki, zasigurno, bolji, pošteniji svijet.

Da se za ovo nisi borio, to si shvatio i sam. I to nedugo nakon rata. Darovao si najbolje godine života i riskirao ono najvrjednije što si imao za "slobodu". Sloboda? Čija? Tvoja? Moja? Naša? Ne! Sloboda onih koji nas ruše od samoga početka.

Pričao si mami kako će ovo biti pravna država i kako će se branitelji cijeniti, kao i u drugim zemljama. Moram li ti govoriti u čemu si pogriješio? Mislim da sve i sam znaš.

Ne da vas cijene, ne da vas poštuju ili vam olakšavaju daljnji život. Oni vas guše, gaze i pljuju, jer za njih ste samo roboti koji su izvršili njihovu ljigavu misiju. Za njih ste samo brojevi, kojih se žele riješiti.

Kažem ljigavu, jer kako nazvati ovaj period od 18 godina tzv. "slobode" nego ljigavošću? Kako nazvati sve postupke kojim vas "rešetaju" iz dana u dan, sve njihove poduhvate u kojima vas "lome" i ostavljaju da životarite kao napušteni bjegunci u prašumi?

Kako nazvati njihov postupak ostavljanja pištolja braniteljima nakon rata kao "uspomenu"? Samo što vam nisu dali i "zlatni" metak da se ubijete i da vas skinu sa "tereta".

Tata, koliko se tvojih suboraca ubilo, koliko ih je umrlo nakon rata, a kako žive oni preživjeli? Tata, lupaju li glavom o zid, kao što si ti lupao od boli? Imaju li noćne more koje si i ti imao? Osjećaju li se prevareno, kao što si se i ti osjećao?

Tata, imaju li i njihova djeca moje godine? Jesu li i njima njihovi očevi umrli na rukama? Jesu li i oni svjesni kako ovo nije država za koju ste se borili?

Tata, znam da znaš odgovore, ali ne moraš mi odgovarati. Samo pozdravi i njihove očeve "gore", ako ih možeš pozdraviti.

Pitaš se kako smo mi. Pa loše smo. U papirologiji provodimo sate i sate. Vrte nas u krug sa papirima. Toliko potvrda, dokaza. Za što? Jesu li i tebe 91' tražili toliko potvrda, papira? Znam da nisu. Tada je bilo bitno imati vojsku. Danas vas se žele riješiti.

Pogledali su tvoje papire i neki stručniji ljudi, kažu da si trebao dobiti dva čina više od čina narednika. Čak sam i ja iz onih papira mogla to zaključiti.

Pa ti si obavljao poslove zapovjednika kasarne, radio sa bojnim otrovima, piše da si imao odgovornost za sve.

Narednik? Heh, ne moraš mi objašnjavati, znam ja da su se činovi dijelili "šakom i kapom" preko veza. Ti ih nisi imao.

Bio si ponosan i na to malo. I meni je dovoljno znati da si bio čovjek i da su te svi voljeli.

Znaš, na sprovodu su bili i neki dečki kojima si bio nadređen. Kažu da si bio dobar prema njima i da si mnoge spasio riskirajući svoj život.

E heroju moj, znamo i ti i ja da se herojstvo ne mjeri njihovim "titulama" koje se mogu kupiti. Ali, to je danas jedino na cijeni, očito.

Ne brini. Ja te volim takvoga.

Znaš, moramo dokazivati da si umro od posljedica rata, jer inače ne možemo ostvariti neka prava na tvoju mirovinu. Ne razumijem to najbolje, jer ne razumiju to ni ljudi koji bi trebali razumjeti. Zovem ove urede, ali ti ljudi koji tamo rade ništa ne znaju. Čak ne znaju ni da je objavljen natječaj za braniteljske stipendije, a njihov posao je da to znaju prvi.

Znaš, seka i ja više nemamo pravo ni na povrat novaca za udžbenike. Kaže mi žena koja radi u uredu za ta pitanja da oni nemaju stavku u zakonu koja će definirati što sa djecom branitelja koji umru. Rekla nam je da po njenom nemamo pravo na ništa. Valjda više nismo djeca branitelja, a ti nikada valjda nisi ni postojao, a kamoli bio branitelj.

Znaš, čudni su ti ljudi tamo. Uopće ne razumiju ono o čemu pričaju. Ponude ti njihovog besplatnog pravnika ili savjetnika i kada izađeš iz njegove kancelarije, osjećaš se još gluplji nego što si bio kada si ulazio.

To su ti još jedini koji "kradu" radna mjesta sposobnim ljudima. Kažu da je "debela veza" neraskidiva. Sada se slažem sa tim.

Tata, ovo ti ne pišem samo da ti predočim za kakav si se "svijet" borio, ovo ti pišem da se i oni branitelji koji su još živi pripreme na sve i da znaju u kakvim će problemima ostaviti svoje najbliže. Ovo pišem kako bi se ti živući branitelji borili a ne predali. Kako bi se uzdigli, a ne klonuli. Kako bi shvatili da one koji sjede u udobnim foteljama neće pogoditi njihovo samoubojstvo, već njihova odlučnost da žive, da pokažu da nisu odustali.

Tata, ovo ti pišem, kako bi pokušala spasiti barem jednog branitelja od smrti. Kako bih smanjila broj djece koja će se sutra probuditi bez očeva.

Kako bi potakla ostale da se udruže, da se sastaju, da razmjenjuju mišljenja iz ratnih dana i da se podupiru. Jer vas su razbacali kao kuglice, svakoga u svoju osamu. Pustili su vas da sami preživljavate i da se sami uzdižete nakon pada. Tata, bilo bi vam lakše da ste se ponekad okupili. Jer samo vi, koji ste 91' hodali po popaljenom tlu, znate kako je to hodati užarenih stopala i samo vi znate kakav je osjećaj "gorjeti" ili gorjeti za ideale.

Samo vi znate koju bol u sebi nosite i samo vi sami sebe najbolje razumijete.

Tata, ovo ti pišem jer želim da znaš da neću odustati. Ovo ti pišem jer ne želim da se zaboravi. Ne želim da se opet ponovi, iako znam da hoće.

Nažalost, ti nisi jedini.

Tata, sada moram otići, došla sam te samo obavijestiti, ako nisi, slučajno, znao - da kada umreš više nisi branitelj.

Volim te, to znaš.

politika.com

- 14:46 - Pitaj i predlazi (3) - Isprintaj ako zelis - #

07.01.2009., srijeda

Želim da sljedeće godine u ovo vrijeme kažete kako Vam je 2009-ta bila najbolja godina u životu.
Sretno

- 09:35 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

18.12.2008., četvrtak

"Zlatko Sudac razgovori“

Jadan li si hrvatski narode. Jadan il' proklet? Premišljam se koju ove dvije riječi odabrati ? Kako opisati svu tugu zbog svega što vidim oko sebe?
Ipak ću odabrati samo jadan, a ovo proklet pokušat ću zaboraviti jer nadu u meni je teško ubiti.
Moj posljednji post je bio o velečasnom Zlatku Sudcu, odnosno pojašnjenje da ne mogu pronaći riječi da opišem moje osjećaje nakon susreta sa tim čovjekom. Obećao sam da ću pokušati napisati nešto o tome kada osjetim da sam pronašao riječi i evo me pišem, no ne mogu reći da sam pronašao riječi al' jednostavno ne mogu se suzdržati da ne pustim krik koji u meni buja, kako nekada reče Cesarić.
Bojim se da ne ispričam puno toga nevažnog i nedovoljno jakog da pokaže i opiše sve ono za čim osjećam potrebu da kažem nešto, no neki komentari koje nalazim posvuda na netu me jednostavno tjeraju da se usudim probati. Ti isti komentari me tjeraju da kažem da smo jadni, jadni i mali- Izgubljeni.
Čudni su bili putovi moji no evo u Zagrebu sam već skoro godinu dana. Afrika je evo već godinama tisućama kilometara daleko od mene da se ne bi zbunili svi oni koji prvi put slučajno zalutaju na ovaj blog.
Prije dva dana sam sasvim slučajno, samo sat vremena prije početka saznao za promociju knjige „Zlatko Sudac razgovori“ koju je napisala Dunja Ujević. Umoran kao pas razbudio sam se hladnim tušem i požurio u Studenski Centar.
Tko je Dunja Ujević, zvučalo mi je poznato to ime no nisam imao pojma. Ovo je odlomak iz njenog predgovora knjizi.
Dugo je trajalo to da nisam htjela čuti za velečasnog Zlatka Sudca. Zapravo, od prvog trenutka kada se pročulo da je taj mladi svećenik dobio na čelu krvavi križ, ja sam ga prekrižila. A kako su mediji opsjedali tim događajem, i kako sam radila u novinarstvu, ponekad ga uopće nije bilo lako zaobići. Tako, osim što sam izbjegavala društva u kojima se o njemu „sve znalo“, s vremenom sam vrlo uspješno razvila i tehniku neprimjećivanja članaka u kojima se o njemu pisalo. Bilo je tu svega. Senzacionalizma, banalnosti, dobronamjernosti, gluposti, no u svim varijantama Sudac je bio čudo. Ja, istina, vjerujem u čuda, ali samo određenim količinama. Tako, recimo, kada je Hrvatska, nekoliko godina prije no što se pojavio Zlatko Sudac, uspjela preživjeti rat, u tome sam vidjela prst Božji. Doslovce. I što se mene tiče, kvota čuda je time bila ispunjena. I sasvim me zadovoljavala. Dosta. Gotovo. U nekim fanatičnijim sagledavanjima ovog događaja, Sudčev križ uvelike je prerastao razmjere jednog čovjeka. Premda to nitko baš nije izričito kazao, htjelo se reći da je križ velečasnog Sudca znak kojim je Bog obilježio sve Hrvate. Postali smo, zamalo, drugi izabrani narod. Božemioprosti. -----------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------------------.
Tako je nekada razmišljala Dunja, a sinoć je bila promocija njene knjige o Zlatku Sudcu.
Ne znam tko je Dunja, no nakon što sam pročitao predgovor njene knjige mogu reći da je cijenim. Ne zato što je napisala ovu knjigu, cijenim je zbog toga što je mladog svećenik koji je dobio na čelu krvavi križ, prekrižila, cijenim je zbog toga što je osim što je izbjegavala društva u kojima se o njemu „sve znalo“, s vremenom vrlo uspješno razvila i tehniku neprimjećivanja članaka u kojima se o njemu pisalo. Sve je to kako kaže uspješno radila no nije se odlučila osuđivati, komentirati, pljuvati i pričati gluposti kako to velika većina Hrvata danas radi. Zbog toga je cijenim. Zbog toga sam siguran da u njoj ima ljudskosti koja velikoj većini nedostaje no i ona je sada na onoj strani vage kojom mjerim nadu u bolje hrvatskom narodu. Na samoj promociji knjige, Dunja kaže da bi po ovoj knjizi htjela živjeti. Na netu nalazim komentare kako nekoga boli, kaže racku, po kom bi modelu on htjela živjeti to je njeno pravo al ne mora zato zamarati narod tim njenim promišljanjima a novinar koji je izvijestio o promociji neka radi za Glas koncila i oslobodi nas ovakvih promocija, kako je ovo strašno što netko želi ovako živjeti,- nepoznatog komentatora boli i zamara što mu netko kaže svoja promišljanja a nalazi snage i vremena da to glasno kaže, da se suprotstavi, da se pobuni. Zašto? Da nas oslobodi takvih ljudi, što li? Takvi ljudi pronađoše vremena i želje da popljuju, kriknu i iz sve snage zavape da ih se oslobodi ovih užasa. Pitam se kada se već pronalazi toliko volje i želje da nas se zaštiti od svega toga tako užasnog gdje su ti priručnici i knjige pune savjeta i ideja za kvalitetnijim načinom života koje izdaše ti isti komentatori?

Svejedno što se „s razlogom“ (da ne bi bilo previše ljudi koliko sam mogao razumjeti) tako kasno objavilo vrijeme i mjesto, procjenjujem da je u SC bilo više od tisuću ljudi.
Sala neugledna, stara no kome je to bitno,- Mjesta dovoljno, razglas zadovoljio, atmosfera lijepa iako je mnogo poznatih faca iz politike, glazbe, svakojakih javnih osoba,- obično takvi znaju samo pokvariti ugođaj, no ovaj put nisu.
Atmosfera ugodna, lijepa.
Čak je i Maja Blagdan po prvi put za moj ukus otpjevala par pjesama od početka do kraja ne proizvevši onaj jedan ton koji mi obično pokvari veliku većinu njenih pjesama.
Što nam reče velečasni Sudac?
Uredno obučen, podšišan bez puno pompe ušao je u salu i sjeo na mjesto koje je predviđeno za njega. Bi li nam bio draži da nije obukao bijelu haljinu, da je bio prljav i neuredan, da je smrdio?,- a ne kako je opet na nekim komentarima netko napisao koristio skupi parfem. Samo se pitam kako se to uspjelo omirisati? Bi li ga drugačijim očima gledali da je došao mašući rukama kao veliki diktatori ili bijedni političari kojima je neki slučajem uspjelo da dobiju mandat od par godina i sada ga je moguće prepoznati? Bi li smo i mi da smo u njegovoj ulozi tako prošetali kroz salu znajući da je tolika masa ljudi došla tu radi nas.? Kako bi smo to mi uradili i kako bi smo se ponašali? Da nam je samo da nas primijete bi li smo možda psovali, urlikali ili možda ispaljivali plutane čepove?.- popis je predugačak i evo samo nekoliko ovih bi li smo bili u stanju i da li bi smo tako?

Zašto i on ne radi tako, zašto se ne potroši milione na marketing i ne oblijepi čitav grad plakatima govoreći nam kako je on najbolji izbor, kako je on tu i tamo u određeno vrijeme? Kako to da on ne moli ljude dođite i slušajte me divite mi se kako sam samo pametan, ja sam vaš jedini pametan izbor, ja ću vas spasiti? Sudac ne razumije marketing ili mu jednostavno ne treba za ono sto radi.
Što je Sudac rekao:
Kritički slušajte, ali budna srca. Promišljajte život oko sebe, pa i Sudca. Ne dajte da postanete roba za manipulaciju. Budite iskreni prema sebi pa, pa će te moći biti i prema drugima. Prihvatite i zavolite sebe pa će te moći zavoljeti i prihvatiti i čovjeka pored sebe. Oprostimo sebi pa ćemo moći oprostiti i drugima. Borite se protiv neznanja.Volimo Hrvatsku. Prihod u prodaje knjige bit će iskorišten da se na Krku (odnosno na Lošinju nebitno), napravi pastoralni centar u kome će se na prvom mjestu pokušati pomoći braniteljima, o kojima se nitko sustavno ne brine, da pronađu smisla u životu nakon rata.
Da li Američki vojnik koji urinira po mezopotamskim spomenicima dolazi u ime Krista? Pljujem ja na takvu religiju života mi moga, vrišti Sudac.
Mislim da je ovo sve o čemu je govorio, podsjetite me ako sam što preskočio.

Strašno. Kako se samo usudio oduzeti nam vrijeme i pričati nam o takvim stvarima? Odakle mu pravo da nam soli mozak, kako ga samo nije stid da manipulira sa nama? Pronađimo sličnost u njegovim slikama sa Severinom pa se osjećajmo nelagodno.
Zašto ljudi imaju potrebe takvo što raditi? Je li me možda pokušavate spasiti od Sudca, možda pokušavate zaštitit od manipulacije? Spasiti moj novac koji cu potrošiti na manipulatora i prevaranta?
Pitam se još puno toga a i cijeli post je pun upitnika no jedno mi je samo jasno a to je da velečasni Zlatko Sudac na mene nije prenio na mene niti trunku negativnog. Niti jedna njegova riječ i poruka nisu me usmjerile ka nečem lošem. Cijela knjiga o kojoj je pričano
Znam da je velika većina nas Hrvata koji su strastveniji i glasniji u olajavanju, kritici prosipanji mržnje neg darivanju ljubavi i zbog toga ovaj post.
Ljudi prestanite mrziti nekoga tko vas se u stvari i ne tiče i ne predstavlja vam ništa u životu.
- Vjerujem da će te biti sretniji.
Ima još dosta toga što bih želio reći no nemam vremena moram se odmaknuti od računara.
Možda samo nešto za razmišljanje prije kraja.- Kako bi se osjećali da smo nekim slucajem u onim danima pod Golgotom (za one koji ne znaju što je to ne treba ni da se zamisle), što bi nam prolazilo kroz glavu u kojoj bi smo skupini stajali i što bi smo tada uradili? Da li bi smo bili u skupini onih koji bi vikali “Barabu nam pusti” ili bi smo bili samo ravnodušni na sve?
Ne uspoređujem Sudca i Isusa, nemojte da vam to padne na pamet, no pitanje je samo koliko smo svjesni svojih osjećaja prema drugima, svojih grijeha, svojih mana i vrlina.
Trebali bi smo svi pogledati u sebe i truditi se da budemo bolji ljudi i da ne učinimo ništa drugim ljudima što ne bi smo željeli da se uradi nama. Trebamo se upitati kakvi smo mi sami.
Ja se upitam ponekad i trudim se biti dobar čovijek ali nisam siguran da li mi to uvijek uspjeva no nastavit cu se truditi i ne vidim u tome ništa loše za bilo kog od nas. Pokusajmo.
Sretan Bozic i puno radosti u Novoj Godini svima.

- 10:39 - Pitaj i predlazi (12) - Isprintaj ako zelis - #

30.11.2008., nedjelja


Image and video hosting by TinyPic
vlč. Zlatko Sudac

Image and video hosting by TinyPic Ovu fotografiju sam napravio u Pastoralnom centru u Betaniji gdje se može vidjeti dosta slika i radova vlč. Zlatka Sudca, no ova slika mi je zaista nešto posebno.
Možda neki drugi put post o moja tri tako lijepa dana koje sam proveo kod velečasnog Zlatka Sudca u Dom za duhovne susrete "Betanija" Ćunski na Malom Lošinju. Želio bih sa cijelim svijetom podjeliti svoje lijepe osjecaje nakon tih dana no bojim se da nisam u stanju opisati ih.
Da je bar na 10 000 Hrvata jedan čovjek kakav je Sudac kako bi smo samo živjeli ljepše i bili sretniji.

- 21:56 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (3)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)
Ožujak 2005 (2)
Veljača 2005 (18)
Siječanj 2005 (13)
Prosinac 2004 (15)
Studeni 2004 (18)
Listopad 2004 (21)
Rujan 2004 (21)
Kolovoz 2004 (29)
Srpanj 2004 (31)
Lipanj 2004 (11)
Svibanj 2004 (28)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cini zabavno.
Cesto pitanja odakle me ovdje, pa evo odgovor za one sto nisu pratili od pocetka. UN PROMATRAC
SADA SAM NAKON ODRADJENE MISIJE PONOVNO KUCI NO NASTAVLJAM SA OVIM BLOGOM JER SAM JOS UVIJEK ZAINTERESIRAN ZA SUDBINU TIH LJUDI PA CU PONEKU INFORMACIJU SA TOG DIJELA SVIJETA PODJELITI SA VAMA KOJIMA JE INTERESANTNO DA PROSETATE OVIM BLOGOM.
NA PITANJA I KOMENTARE POKUSAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INACE SU TO I GLAVNE TEME POSTOVA

Ovo pročitah nekada, negdje, no ne sjecam se više gdje, sviđa mi se.

Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.

I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.

I onaj, ko je neprijatelja poštedio.

I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.

I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.

Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.

Lako je poslije rata pred cara,

Ali treba izaći pred majku

i Tvorca ...


PREGLED GLAVNIH DOGADJAJA U 2004 GODINI
ERITREA-ETHIOPIA
JANUARY
2 Jan: UN Secretary-General Kofi Annan, says in a report to the Security Council that the peace process between Ethiopia and Eritrea "remains difficult, even precarious". He says he is "concerned that a minor miscalculation by either side could have serious consequences".
Velikog li otkrica.
5 Jan: Eritrean President Isayas Afewerki insists Ethiopia must be "compelled" by the international community to implement a suspended border ruling. In a two-page letter to UN Secretary-General Kofi Annan, he says that is the "only way" to resolve the border dispute between his country and Ethiopia.
I on ima pametnih.
7 Jan: Eritrea denies arming Sudanese rebels in the Darfur region, describing Khartoum's allegations as baseless. Sudanese Foreign Minister Mustafa Ismail had complained to the UN Security Council, claiming Khartoum had evidence that Asmara was supporting anti-government rebels in the western Darfur region.
Tko ce to znati.
9 Jan: Eritrea welcomes a statement by the Council on the border situation with Ethiopia, in which members expressed "disappointment" over Ethiopia's rejection of an independent border ruling and re-affirmed the final and binding nature of the verdict. Eritrea says the Council should have "gone beyond that".
Bez komentara.
22 Jan: The UN says 1.9 million war-affected Eritreans, including internally displaced persons (IDPs) and their hosts - returning refugees and expellees - will need humanitarian assistance in the next year. Only 22 percent of the country's annual 612,000 mt of cereal requirements is available.
No znatno manje pomoci je bilo za sve one kojima treba.
FEBRUARY
2 Feb: UNMEE reports that two men were killed and two others injured by landmines in the demilitarised zone separating Ethiopia and Eritrea. They were killed in two separate incidents on 25 January, the first such incident inside the 25-km temporary security zone between the two countries.
Preko milon mina je posijano a slicnih slucajeva je bilo jos mnogo.
2 Feb: Former Canadian Foreign Minister Lloyd Axworthy is named UN special envoy to help defuse the standoff between Ethiopia and Eritrea.
24 Feb: Axworthy expresses disappointment after failing to visit Eritrea at the start of his peacekeeping mission. He describes Eritrea as the "missing voice" in his efforts to overcome the stalled three-year peace process between it and neighbouring Ethiopia. Eritrea criticises his appointment.
Toliko poleta je bilo kod ovog covjeka prije njegove planirane posjete kao da je ocekivao da ce sve rijesiti.
MAY
5 May: The Security Council expresses deep concern over the "continued lack of progress" in resolving the border dispute between Ethiopia and Eritrea. It urges Eritrea to end restrictions imposed on UN peacekeepers in the region - including limits on their freedom of movement, saying the Council is concerned over deterioration in cooperation with the United Nations Mission in Ethiopia and Eritrea [UNMEE].
Ne znam koliko bi pomoglo i da nije bilo tih ogranicavanja.
JUNE
7 June: Thousands of Eritrean refugees are moved away from the contested border with Ethiopia by the Office of the United Nations High Commissioner for Refugees (UNHCR). UNHCR said refugees were arriving from Eritrea at the rate of about 250 per month, and that the new arrivals would also be sent to a safer refugee camp in Shimelba, 50 km from the border.
JULY
5 Jul: UN Secretary-General Kofi Annan urges Eritrea and Ethiopia to resolve their border dispute, saying international peacekeepers could not remain in the region indefinitely. Annan meets Eritrean President Isayas Afewerki and Ethiopian Prime Minister Meles Zenawi and addresses the African Union.
Nista ni od toga.
12 Jul: Annan tells Ethiopia and Eritrea that "sober choices" must be made if they are to end their potentially dangerous stalemate. In a report to the Council on the progress of UNMEE, Annan says the four-year-old peace process is unlikely to succeed without flexibility from both sides.
Bez komentara.
29 Jul: New UNMEE force commander, Maj-Gen Rajender Singh of India, takes office from Maj-Gen Robert Gordon of the UK, pledging to uphold the highest standard of values among the peacekeepers.
Vrlo razlicit covjek od ovog predhodnog.
AUGUST
10 Aug: UNMEE welcomes a decision by the Eritrean government to re-open a supply route to the west of the country, which had been closed since March. The Asmara-Keren-Barentu road closed following accusations by the Eritrean government that UNMEE forces were using the road to illegally monitor its troop movements.
Dugo je i trajalo, krace od mjesec dana siguran sam.
SEPTEMBER
8 Sep: UNMEE expresses disappointment after the Eritrean government re-imposed restrictions of movement along a crucial supply route for its peacekeepers. It says it received a letter from the Eritrean authorities saying they could no longer use the Asmara-Keren-Barentu road.
Evo potvrde krace od mjesec.
15 Sep: The Council extends UNMEE's mandate for six months.
Vjerojatno ce opet.
NOVEMBER
18 Nov: UN Secretary-General Kofi Annan appoints Sissel Ekaas - a Norwegian national was previously the director of the Gender and Population Division in the UN Food and Agricultural Organization's (FAO's) Sustainable Development Department - as the new UNMEE deputy head.
Bez komentara.
25 Nov: Prime Minister Meles Zenawi announces a five-point plan to try and end the border stalemate with Eritrea, saying his country would accept, "in principle", the April 2002 ruling of the independent boundary commission that was intended to end hostilities between the two neighbours. He, however, insists that the ruling is still "illegal and unjust". Any attempt to implement the Hague-based decision, he adds, "might lead to a serious escalation of the tension between the two countries and thereby undermine the peace".
Ovo je bilo znacajno al opet bez komentara.
DECEMBER
15 Dec: Eritrea calls on Ethiopia to abide by the ruling of an independent commission that delineated their disputed border in 2002 and urges the international community to help secure peace and stability in the Horn of Africa. It demands Ethiopia's "cooperation with the Boundary Commission to ensure expeditious demarcation of the boundary" and calls for "full and unconditional respect of the Algiers Agreement".
Ovo je bio odgovor na five-point plan. ima smisla.
16 Dec: The UN calls on Ethiopia and Eritrea to stop an ongoing war of words over their border dispute that sparked fighting four years ago, and instead concentrate on the search for peace.
Border stalemate continues.
Opet bez komentara.


Žao mi je obrisati ovaj blog jer sam se već odavno vratio iz Afrike možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom, fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana, a oni koji su me ranije čitali možda će se vratitit ponovno ovdje kao što se i ja vratim s vremena na vrijeme.